Gledam rezultat utakmice, pomalo me sram. Analiziram igru, postajem zadovoljan.Razmišljam kako to objasniti nekome ko nije bio na utakmici,kako reći da smo dobili tri komada a trener i taksisti ( Stepanić ,Dehin, Katanić i Pogledić ) su zadovoljni sa igrom. Stvarnost je jedno a da je bilo što nije bilo,ljepše bi se spavalo.Obrezina nas je napunila,zasluženo. Pod vodstvom trenera Zebeca,domaćin je ni kriv ni dužan vodio jedan razlike. Lomnica je igrala,opsjedala gol domaćina,stvarala prilike i polu prilike sve to bezuspješno.Pred kraj prvog dijela naš golman viče:lopta je vani,njegovi suigrači staju,domaćin to koristi,lopta ide slobodnom napadaču i lopta više nije vani,sad je unutra.Unutra tam gdje treba biti. Drugo poluvrijeme van ide Jura radi povrede zgloba.Domaćin igra čvrstu mušku igru,čak i prečvrstu i ako to ne prihvatiš dolazi do povrede. Iako sad vjetar pomaže domaćinu Lomničani imaju mrtvaca za izjednačenje ali umjesto jednostavne završnice kod situacije jedan na jedan, Stepanić driblja golmana i gubi loptu. Ako ne zabiješ mrtvaca po zakonu logike primaš gol i to kakav, prekrasan. Dijagonala na desnu stranu,čvrsti ubačaj u sredinu,naši nisu presjekli,domaćin poklon prihvaća fini udarac koji Pogledić u prvom mahu brani drugi napadač šalje u našu mrežu. Sad je za Obrezinu sve lako,lopta ide od noge do noge,naši se muče. Imali smo još neke prilike ali kad neće onda neće.Neće nas ali domaćine hoće.Zaključno domaćin je danas bio dijete sreće. Čestitam na zasluženoj pobjedi ekipi i treneru Zebecu ( znate velemajstora , igrao je kod nas).

NK Lomnica: Pogledić, Stepanić I., Arbanas, Petrović, Dehin, Šoštarec, Bačurin, Bulat, Jurešić(od 40. Katanić), Radić, Stepanić

Vinko Dijanežević